Arriving somewhere, but not here...

...

09.07.2020.

Odredište

zar je ovoliko teško suzu pustit'
dok duša izgara

bijes nije ništa vise nego tuga
a tuga nigdje nije poželjna

patiš sebi, u njedra svoja,
nadaš se boljem, al' ga nema

ona sada, s drugim pleše,
a ti bolan, režes vene

al' ni za to, snage nemaš,
patiš u šutnji, gdje nikog nema

nadaš se uhu, koje srce čuje
misliš da ce doći, željeni osmijeh

ali nije to za tebe, vrijeme je pokazalo,
treba da boli, sve dok ti je stalo

razbijaš glavu, pa boli s obje strane,
nit je lakše, nit je gore, ostaju modrice plave

i sve bi bilo lakše, da nije tebe
al' ko će staroj majci, ostavit' to breme

za mene ovdje mjesta nema

15.06.2020.

Ti, ja i ovaj treći


Tješim sebe riječima da će jednog dana sve biti u redu...

I dobro mi ide, jedan dan u sedmici je moj...

Ostale dane, krade nevidljivi stanar sa džakom bez dna...

Bilo bi lijepo znati svoj dan, moglo bi se i planirati nešto...

Ovako, kako te snađe pa se snalazi...

A možda se jednog dana i mognemo dogovoriti...

30.01.2020.

Ogledalo ćuti.


Volio bih da izbacim sve ove misli iz glave ali riječi mi se gube...

Kako i ne bi, kad tolike godine žive u meni da se smislenim rečenicama gubi svaki trag...

Ostali su samo fragmenti, zapušteni tragovi neizgovorenih želja, zatrpanih snova...

Prepušten vremenu, tražim lijek u iskrenosti...

Ne prepoznajem sebe...

27.01.2020.

Rise up!


Koriti sebe za svoje neuspjehe je najveći udarac koji sebi možemo zadati.

Ljudi nas ne žale zbog naših pogrešaka. Ljudi nas žale zbog našeg stava prema istim.

Ako pognutih ramena, spuštenog pogleda, govorimo o onome za što smo srcem vjerovali da je ispravno, šta da očekujemo zauzvrat? Šta da očekujemo od sebe?

Svaki neuspjeh, je pokušaj da dosegnemo nešto veće od nas, sa onim što trenutno imamo na raspolaganju.

Jbg, nekad uspijemo, nekad ne... I jedno i drugo nam na kraju dana govore tko smo i kojim putem želimo ići.


Ne, to nije neuspjeh. To je hrabrost...

25.01.2020.

Healing


Pokušavao sam,
baciti u zaborav sve one trenutke koji su me ostavljali bez daha...

Svaki osmijeh, svaka gesta,
svaki nagli pokret nastao u trenutku oduševljenja i radosti...

Priče o prošlosti, budućnosti,
proživljena bol i pronađena radost...

Pa te pitam,
kako da te zaboravim kada već dugo živiš u meni...



Arriving somewhere, but not here...
<< 07/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
895

Powered by Blogger.ba